Početna > Život i stil
Život i stil

Strah od uspeha

On sprečava osobu da ostvari svoje potencijale, pa čak i da održi pozicije koje je stekla. Neko se plaši da će izgubiti slobodno vreme ili da će ga prijatelji sad drugačije doživljavati.
Foto: Pexels/Andrea Piacquadio

Mnogo je faktora koji utiču na to da budemo uspešni ili neuspešni u životu, ili bar u poslu kojim se bavimo. Među njima je i strah od uspeha, koji sprečava veliki broj ljudi da ostvari svoje potencijale, pa čak i da održe pozicije koje su stekli.

Iako rade sve kako treba, čini im se da nešto nedostaje kako bi ispunili neku zamisao do kraja, kao da na putu ostvarenja nesvesno podrivaju sami sebe.

U osnovi straha od uspeha leži zabrinutost da kada dostignemo ono što smo zamislili, više nećemo biti u stanju da to održimo. Neko strepi od promene koja se može desiti kao posledica uspeha, i može uticati na neke druge stvari koje vrednujemo u životu.

Cena napredovanja

Misao da ćemo cenu uspeha u jednoj oblasti platiti nečim drugim je onespokojavajuća u toj meri da može da nas onesposobi da budemo produktivni u nastavku ispunjavanja naše vizije. Na primer, neko se plaši da će izgubiti slobodno vreme ili da će ga prijatelji sad drugačije doživljavati, jer je odskočio iz društvene sredine.

Nekima je lako da uvide strah od uspeha, pa time će se lakše i izboriti s njim, dok se kod drugih to manifestuje nesvesno i onda osoba može kriviti okolnosti, nalaziti opravdanje u tome da su se vremena promenila, da se sada traže druge vrednosti ili da je normalno da posle uspeha dođe do zastoja.

Što duže osoba stagnira počinje da sumnja u svoje sposobnosti i gubi samopouzdanje, što onda proizvodi druge probleme, a da se osoba nije uhvatila u koštac s pravim uzrokom svog stanja.

Važno je prepoznati ovu vrstu straha. Obično počinje odlaganjem obaveza, bilo da je u pitanju početak ili završetak neke aktivnosti, a krajnji rezultat može biti propuštena prilika ili loš rezultat. Zatim se izbegavaju situacije u kojima se dobija nagrada ili pohvala, odnosno izbegava se da se bude u centru pažnje.

Pojavljuje se perfekcionizam koji blokira osobu da se upusti u neki zadatak ili da ga izvede do kraja jer nije savršeno urađen, dok se ne dođe do potpunog odustajanja od bilo koje aktivnosti, zadatka ili projekta.

Samosabotiranje i samodestrukcija su ekstremniji pokazatelji ovog straha. Na primer, uprkos potrebi da upravljamo svojim vremenom, propuštamo da napravimo vremenski plan aktivnosti koga ćemo se pridržavati, ili omalovažavamo sami sebe unutrašnjim govorom, dok su primeri samodestruktivnog ponašanja prejedanje, alkoholizam, kockanje ili rizično seksualno ponašanje.

Uzroke navedenih ponašanja možemo tražiti u lošim iskustvima iz detinjstva, kada nismo nagrađeni ili smo bili sputavani u našim naporima. Zatim u lošoj proceni osećanja koja prate uspeh, jer je uzbuđenje koje se doživljava slično anksioznosti i nervozi, a osoba to ne želi da oseti.

Osoba može da strepi i od reakcije okoline, naročito ako je uspeh u suprotnosti s očekivanim normama, ili ako je se plaši kritika, pa može da dođe i do nekakve autocenzure, iz želje da se dopadne svima, što sigurno ne vodi ka uspehu.

Tu su i negativna predubeđenja, kao i negativno iskustvo koje je pratilo prethodne uspešno realizovane zadatke ili aktivnosti.

Introvertni sklop ličnosti može sprečavati osobu da uspe jer joj nije prirodno da bude u centru pažnje. Takođe, mentalna stanja kao što su posttraumatski stresni poremećaj ili opšta anksioznost mogu sprečavati osobu da ostvari svoje zamisli.

Na sreću, ovaj strah je moguće prevazići. Neophodno je da obratimo pažnju na to kako se odnosimo sami prema sebi, odnosno kako razgovaramo sa sobom. Na primer, da li sami sebe nipodaštavamo?

Bez preterane strogosti

Rešenje je i da se analizira situacija u kojoj se ispoljavaju neprilagođena ponašanja koja nas odvlače od uspeha. Za to nam može poslužiti dnevnik, u kome ćemo zapisivati naša zapažanja o sopstvenom ponašanju.

Ako smo definisali neke ciljeve, a ne ispunjavamo ih, biće nam lakše da analiziramo zašto se to dešava, jer ćemo naći neke konstante u ometajućem razmišljanju i ponašanju.

Pomaže i kognitivno bihejvioralna terapija. Identifikacija negativnog govora ili samoomalovažavanja treba da bude zamenjena uverenjem da vredimo i da smo biće koje ima pravo na uspeh. Vizuelizacija pozitivnih ishoda često pomaže, kao i blagost prema sebi umesto preterane strogosti.

A s obzirom na to da je svako od nas imao trenutke uspeha, lepo je podsetiti se toga i uvideti da ako smo makar jednom bili uspešni, zašto to ne bismo ponovili.

Kako prepoznati psihopatu na poslu?

Preuzmite android aplikaciju.

Oznake