Početna > Novi Sad

Novi Sad Novosadske priče

Kuća starija od Novog Sada – Špilerova kuća

Ulica Vladimira Gortana u Petrovaradinu se, naizgled, čini sasvim obično. Međutim, Novosađani koje je nekada iole zanimala istorija, znaju da ovde leži jedan od najspecifičnijih spomenika kulture. Ali koliko je takvih Novosađana ostalo?

O Špilerovoj kući danas možete čuti mnoge legende, ali hajde da vas upoznamo sa njenom pravom istorijom.

Kada pređete Varadinski most i stignete u čaroban Gradić u Petrovaradinu verujemo da će vam lepota Podgrađa, barem za trenutak, skrenuti pažnju.

Nažalost, tako i bude, pa većina Novosađana svoje zanimanje za istoriju i obilazak spomenika kulture završi upravo ovde, ili eventualnim penjanjem na više nivoe Petrovaradinske tvrđave. Ipak, ovo kulturno blago, nalazi se u onom, drugom, dosadnijem delu Petrovaradina.

Kada prođete Beogradsku kapiju i duhove istorijske prošlosti ostavite iza sebe, do ponovnog susreta sa njima, deliće vas svega desetak minuta, jer vam je otprilike toliko vremena potrebno da stignete u ulicu Vladimira Gortana 8 i barokne građevine, koja postoji više od tri veka.

Špilerova kuća naziv je dobila po porodici Špiler, koja je u njoj stanovala između dva svetska rata, međutim, porodica nije zaslužna za građenje ovog objekta.

Kuću su podigli jezuiti krajem sedamnaestog veka. Oni su, najviše zaslugom grofa Leopolda, u Petrovaradin stigli negde u 17. veku, a za šta je ovaj prostor korišćen nikada nećemo znati sa sigurnošću, jer ni danas nije pronađen ni jedan nacrt za gradnju kuće.

Jezuiti su rimokatolički monaški red koji je osnovao Ignasio Lojola 1534. godine u Parizu. Kada ih povezujemo sa Petrovaradinom sigurno će vam prvo pasti na pamet najstarija crkva u Petrovaradinu, u Podrgađu – Štrosmajerova crkva, koja i danas stoji kao njihovo nasleđe.

Iako se ranije smatralo da se radilo o letnjikovcu koji je ovaj monaški red koristio, novija istraživanja zagovaraju teoriju da se, zapravo, na ovom prostoru nalazila i škola.

Dakle, porodica Špiler, značajnu ulogu u istoriji nastanka ovog objekta, imala je samo u jednom – davanju imena.

Špilerovoj kući udareni su temelji, mnogo pre nego što je Novi Sad sa druge strane Dunava počeo da pokazuje svoje prve obrise. Iako je do sada istorija Špilerove kuće ostala neotkrivena, verujemo da je bogata istorijom barem upola koliko i sama Petrovaradinska tvđava.

Šetajući ulicom u kojoj se nalazi, ne verujem0 da ćete primetiti posebnu razliku u odnosu na druge niskokrovne kuće u okolini. Kao i svaka druga kuća u Petrovaradinu, krov je pokriven biber crepom, a ono što je jedino razlikuje od komšijskih građevina, jesu dve kamenene lopte ispred kapije.

Celokupan eneterijer je očuvan baš onakav kakav je i bio, kako bi se duh prošlosti koji ovde živi što verodostojnije predstavio.

Špilerova kuća je pre jedne decenije proglašena kulturnim dobrom. A kako i ne bi, ako u obzir uzmemo da je izdržavala kako razne vremenske nepogode, tako i ratove.

Kako bi se ova jedinstvena kuća, starija i od Novog Sada sačuvala za buduća pokoljenja, u okviru projekta obnove graditeljskog nasleđa Petrovaradina i Novog Sada, obnovljene su fasade i krov na Špilerovoj kući u Petrovaradinu.

Tom prilikom izvedeni su obimni građevinsko-zanatski i konzervatorsko-restauratorski radovi na objektu, koji su podrazumevali zamenu oštećenih i degradiranih elemenata fasada i krova, restauraciju i konzervaciju malterske plastike, fasadne stolarije i bravarije, kao i trotoara od cigle starog formata.

Obnovljeni su i karakteristični elementi krova sa ukrasnom profilisanom drvenom gredom, na mestu preloma krova, kao i autentična rešenja slemena i grbina od lima. Osim toga, obnovljene su i delom prezidane vertikale odžaka, postavljeni su snegobrani i ugrađena nova gromobranska instalacija.

Stolarija je restaurirana i zamenjeni su znatno oštećeni delovi te, po uzoru na originalne.

Međutim, iako je kuća detaljno obnovljena i više nije sklona padu, najveća opasnost za ovo zdanje jeste zaborav!

Čini se da je u Petrovaradinu sve manje starosedelaca, jer mnogi stanovnici ovog dela grada, uopšte nemaju predstavu kakav istorijski dragulj im se nalazi u neposrednoj blizini.

Zato moramo da budimo svest o kulturnom i istorijskom nasleđu Novog Sada. Moramo da budemo svesni lepota koje imamo, kako bismo mogli da ih negujemo na adekvatan način.

Znate li gde se u Novom Sadu nalazio hotel „Central“? (FOTO/VIDEO)

 

Preuzmite android aplikaciju.