Početna > Novi Sad

Novi Sad Novosadske priče

Ratno ostrvo i Šangaj – kakvu poveznicu imaju i odakle dolaze ti nazivi?

Prostor koji danas zauzima naselje Šangaj, od davnina je bilo poznato pod nazivom Ratno ostrvo. Pitate se sigurno, zbog čega je baš ovaj naziv pripao ovom novosadskom naselju?
Foto: Gradske info

Nekada je upravo ovo mesto bila klasična rečna ada nadmorske visine od 75 do 77 metara, koja je nastala premeštanjem Dunava iz starog korita, koje se nalazilo ispod Temerinskog puta, u svoj današnji tok.

Priča datira još od 16. veka tačnije 1526. godine, nakon što je turska vojska koja je bila predvođena Sulejmanom Veličanstvenim osvojila Petrovaradin.

Turski osvajači uvidevši strategijski značaj dunavskog ostrva, na njemu su izgradili tvrđavu.

Kada su Turci osnovali ovo utvrđenje, kojim su gospodarili 161 godinu, ovaj prostor je nazvan Ada-kale, što se na srpski jezik doslovno prevodi kao „ostrvo-tvrđava“, ili kako se u narodu odomaćilo – Ratno ostrvo.
Foto: Gradske info

O izgledu Ratnog ostrva svedoče i turski popisi u kojima se navodi da je nasuprot Petrovaradina bilo ozidano manje utvrđenje površine 30 hektara, opkoljeno rekom, sa jednom kulom i ležištima za pet topova.

Upravo ovim putem turska posada je obezbeđivala rečni prelaz (skelu), kontrolisala kretanje Dunava, a u vreme rata branila most.

Odlaskom turske posade pa sve do kraja 19. veka, na Ratnom ostrvu nije bilo formirano organizovano naselje. Ovaj period je trajao gotovo 300 godina.

Tek polovinom osamdesetih godina 19. veka na ovom prostoru uočavaju se „siluete“ prvog naselja koje su bile usko povezane sa izgradnjom gradske klanice 1884. godine.
Foto: Gradske info

Preko tadašnjeg kanala koji je spajao Mali Stapar i Novi Sad, prokopanog 1874. godine, po projektu generala Stevana Tira, na početku Rajine šume, u to vreme omiljenog izletišta ovdašnjih građana, radnici novosadske klanice sagradili su kuće za stanovanje.

U poslednjoj deceniji 19. veka, pored radnika klanice, još neke siromašne porodice grade svoje skromne domove u isušenoj depresiji nekadašnjeg rečnog korita.

Nastanak i razvoj naselja na ovom močvarnom i u svakom pogledu nepodesnom tlu, uslovljen je ne samo postojanjem klanice već i blizinom razvijenog grada, tako da je ova „skupina samoinicijativno podignutih kućica“ postala svojevrsno utočište za one na marginama socijalnog života u Novom Sadu.

Kuće koje su nikle u ovom naselju pravljene su od trske oblepljene blatom. Materijale su nalazili nadohvat ruke u obližnjoj Rajinoj šumi.
Foto: Gradske info

U prvim decenijama 20. veka ovde je na taj način sagrađeno stotinak kuća.

Presudan trenutak za istorijat ovog naselja dogodio se 1925. godine.

Tada je Podbarac Tihomir Brančić podigao kafanu na stubovima, po ugledu na kuće sojenice u Kini i nazvao je „Šangaj“.

Nije ni slutio da će na taj način „krstiti“ čitavo naselje.

Tihomir Brančić vodio je začuđujuće zanimljiv život austrougarskog vojnika. Naime, za vreme Prvog svetskog rata, prebegao je Rusima gde se ponovo regrutovao kao dobrovoljac.

Taj period nije dugo potrajao jer je nakon izvesnog vremena dezertirao iz ruske vojske i dospeo ni manje ni više nego u Kinu.

U kineskom gradu Šangaj proveo je nekoliko godina svog života, da bi se 1924. godine vratio u Novi Sad.

Kafana „Šangaj“ za kratko vreme postala je jedno od popularnijih mesta pecaroša, ali i ostalih građana koji su ovde najčešće boravili tokom letnje sezone.
Foto: Gradske info

A nezaobilazni su bili i putnici koji su starim Kaćkim putem dolazili i odlazili iz Novog Sada.

Čitav deo oko gradske klanice postao je poznat kao Šangaj, upravo zbog ovog popularnog mesta. Novosadske vlasti su imale druge planove za ovo naselje, pa su ga tridesetih godina 20. veka nazvale Brančićevo naselje.

Uprkos želji tadašnje vlasti da ono bude Brančićevo naselje, ono je zadržalo naziv Šangaj do dana današnjeg.

Mentalitet ovog naselja je specifičan, kao i sam njegov nastanak. Naizgled pomalo haotičan, sa brdo ljudi različitih profila koji su pridošli iz raznih krajeva.

Svi oni zajedno žive na ovom malom, novosadskom prostoru, sa svojim načinom života, običajima, navikama i religijskom tradicijom.

U urbanom smislu, Šangaj nije periferno naselje, nije ni radničko, ni divlje, a ipak, smatra se da je sve to pomalo…

Novi Sad u video igrici – kako je Novosađanin sačuvao deo istorije grada u virtuelnom svetu (VIDEO)

Preuzmite android aplikaciju.