Početna > Novi Sad

Novi Sad Novosadske priče

Kako smo se nekada javljali kući sa mora?

Naš grad je zaista jedan od lepših prizora koji možete ugledati kada prolazite kroz Srbiju, međutim, nama koji smo ovde odrasli, ili u njemu proveli dovoljno godina da nas zasiti, u letnjim danima proradi neki neizdrž i ogromna želja za putovanjima.
Foto: Pexels/Pixabay

Da li je do toplog vremena koje se lakše podnosi uz morsku obalu, ili zbog godišnjeg odmora koji smo tokom cele godine nakupljali, ali Novosađani sa prvim vesnicima leta već uveliko znaju kuda će na odmor.

A kada se na kalendarima konačno približi taj dugoočekivani datum, počinjemo sa pakovanjem.

Pasoš, krema sa zaštitnim faktorom i zdravstvena knjižica za ne daj Bože ranije su podrazumevali “punu ratnu opremu“, međutim, dolaskom nove tehnologije, ovaj spisak se na našu žalost, ili sreću, obogatio sa još jednom neizostavnom stavkom – pametnim telefonom.

Istina, koliko god godina da imate i kojim god stepenom samostalnosti da se pohvalite, uvek postoji nekolicina osoba koje će brinuti za vas i kojima bi bilo lepo, ponekad i neophodno, da javite da ste stigli na željeno odredište, ili da prenesete pozdrav.

Ukoliko krenete da motate film unazad, shvatićete da je ono što mi danas odradimo u nekoliko sekundi, ranije bio prilično veliki poduhvat.
Foto: Pexels/Cottonbro
Fiksni telefon:

Mašina koja je danas gotovo pregažena od strane tehnologije. Iako fiksne linije i dalje postoje, aktivne su još samo u domaćinstvima gde ima starih ljudi koji se teško odriču svojih navika, međutim, šanse da ćemo uskoro zaboraviti ovu napravu su veoma velike.

Javiti se sa mora preko telefona predstavljalo je kratko, ali neophodno podnošenje izveštaja: “Put je brzo prošao! Sve je ok, smeštaj je dobar. Raspakovali smo se! Jela sam, ne brini mama! Pozdravljam te.“

Znalo se, nema tu previše prostora za razglabanje i neku dugačku priču jer su pozivi iz inostranstva bili veoma skupi – takoreći luksuz.

Ipak, iako su impulsi brzo otkucavali, još jedan od razloga za šture informacije koje smo delili sa onima koji su ostali kod kuće, bilo je to što su se pozivi obavljali na telefonskoj govornici ispred koje bi gotovo uvek bio prilično dugačak red ljudi koji čekaju da završite kako bi oni obavili njihov poziv.

Telefoni u hotelskim sobama bili su tu za ukras kako bi upotpunili udobnost smeštaja u kome se nalazimo, međutim, njihov brojčanik u većini slučajeva bio je zaključan.
Foto: WikimediaCommons/Anonymous
Razglednica:

Slanje razglednica predstavljalo je jedan od poetičnih i romantičnih gestova javljanja sa putovanja.

Ipak, ona se koristila samo kao suvenir, te dokaz da mislimo na nekoga, a ne kao sredstvo javljanja da smo stigli na more i da je sve ok, jer bi obično osobi kojoj je namenjena, stigla tek nakon što se i sami vratimo kući.

Ukoliko ste razglednicu slali roditeljima kući, šanse da će je poštar uručiti upravo vama, taman kad zaboravite da ste bili na putovanju, bile su velike.
Foto: WikimediaCommons/Brzojav Nikole Tesle Vlatku Mačeku
Telegram:

Ukoliko ste planirali da se javite da ste stigli na more ovom metodom, pre puta ste trebali da najavite svojim najbližima kojim putem ćete ih kontaktirati, kako ne bi pretrnuli od straha kada im poštar zakuca na vrata sa telegramom.

Telegram se obično koristio u hitnim i lošim situacijama kao što su izjave saučešća, obaveštenja o nesrećama i slično: “Ujka Pera je preminuo, krenite za Novi Sad što pre!“

Slao se tako što se odlazilo u poštu gde se šalterskoj službenici diktirala kratka poruka koju želimo da prenesemo, te ostavljala adresa na koju ona treba da pristigne.

Telegram je putovao veoma brzo. Novosadski poštari su se trudili da ih svojim biciklovima što hitrije odnesu primaocima jer se podrazumevalo da je posredi neka nesreća, a samo u retkim slučajevima: “Putovanje je prošlo super, vidimo se za 10 dana!“

Telegram postoji i danas. Postoji i telefon, a postoje i razglednice.

Pravo da vam kažem, ništa se tu nije mnogo promenilo u odnosu na “ona vremena“, osim nas…

Nema više te čari u ostvarivanju komunikacije uz malo truda sa nekim ko je daleko. Sada smo uvek online, pa oni koje ostavljamo u Novom Sadu skoro i da nemaju osećaj da smo negde otišli.

To je za one koji brinu za nas prilično olakšavajuća okolnost jer u potpunosti umiruje nemir koji je vladao ranije, kada smo sa letovanja upućivali samo jedan kratki poziv.

Međutim, kako smo stalno na mreži i dostupni, postavlja se novo pitanje, da li su naši današnji odlasci na more odmori, ili samo putovanje?

Pisma su i dalje u modi!

Preuzmite android aplikaciju.