Danas, 21. februara, obeležavamo Međunarodni dan maternjeg jezika, datum koji nas podseća na to koliko je jezik više od reči – on je naša kultura, identitet i veza sa precima. Jezik kojim govorimo prvi put, jezik u kojem sanjamo i volimo, jezik kojim prenosimo tradiciju i istoriju, čini suštinski deo onoga ko smo.

Ovaj dan ustanovio je UNESCO 1999. godine u znak sećanja na studente iz Bangladeša, koji su 1952. godine dali živote u borbi za pravo da njihov maternji jezik bude zvanično priznat. Taj čin podseća na značaj jezičke raznolikosti i činjenicu da je svaki jezik dragoceno kulturno blago koje treba očuvati.
Danas se u svetu govori oko 6.000 jezika, ali više od polovine je u opasnosti od nestanka. Svake dve nedelje jedan jezik zauvek nestane, a sa njim odlaze i vekovi znanja, tradicije i kulture.
Srbija je zemlja višejezičnosti – pored srpskog jezika, u zvaničnoj upotrebi je 12 jezika nacionalnih manjina, među kojima su mađarski, slovački, rusinski, rumunski, hrvatski, bošnjački i mnogi drugi. U školama, medijima i institucijama oni se čuvaju i prenose novim generacijama, jer jezik nije samo sredstvo komunikacije, već simbol identiteta i različitosti koje nas obogaćuju.
Zato je danas pravi trenutak da se podsetimo koliko je važno negovati svoj jezik, učiti ga, pisati, čitati i prenositi dalje. Jer, kako je rekao Vuk Karadžić – „Jezik je hranitelj naroda. Dokle god živi jezik, dotle živi i narod“.
Preuzmite android aplikaciju.