Petar II Petrović Njegoš je u svom kapitalnom delu „Gorski vijenac“ prožeo čitavu istoriju Crne Gore, opevao je sve najvažnije događaje od vremena Nemanjića do 18. veka.
U 2819 stihova oslikao je svakodnevni crnogorski život, običaje, verovanja, shvatanja i prikazao odnos sa susednim narodima, Turcima i Mlečanima.
Glavna tema koja se prožima kroz tekst je istrebljenje poturica sa kraja 17. i početka 18. veka. Poturice su Crnogorci koji su zbog novca ili zbog pretnje prešli na Islam i primili običaje i ponašanje Turaka te su posle udarili na svoju braću po krvi. U suštini poturice su bile bolna rana Crne Gore i Crnogoraca.
Njegoš je u svom delu koristio deseterački stih narodne pesme, a jasnost njegovog stila pisanja najbolje se vidi u slikovitom jeziku koji koristi. Delo je pisano u obliku drame, i sastoji se iz tri dela, odnosno tri istorijska događaja:
1. Skupština uoči Trojičina dne na Lovćenu
2. Skupština uoči o Malome Gospođinu dne na Cetinju, pod vidom da mire neke glave
3. Badnje veče
Kroz sva tri dela prožeta je misao o propasti i ugroženosti jedine slobodne srpske zemlje Crne Gore, o problemu sa poturicama i pokušaja dogovora na skupštinama kako da reše taj problem.
Mnoštvom citata i izreka, koji su bili oštri i britki kao sablja, Njegoš je najbolje opisao stanje u Crnoj Gori i probleme Srba. Mudrim izrekama koje su zapisane pre skoro 200 godina, svakako je zaslužio epitet jednog od najvećih umova srpskog naroda.
Vladika Njegoš, uz svu brigu za svoj srpski narod i način na koji se i predstavljao i kako je živeo, spada u red najvećih srpskih pisaca i mislilaca.
Petra II Petrovića Njegoša i srpski narod u Crnoj gori najbolje opisuju stihovi jedne etno pesme pod nazivom „Oj junaštva svijetla zoro“:
Oj, junaštva svijetla zoro, majko naša Crna Goro,
jedina si za slobodu ti ostala srpskom rodu,
dat’ će Bog i sveta mati, da se jednom sve povrati
Na Lovćenu Njegoš spava, najmudrija srpska glava,
Lovćen kite Petrovići, a Kosovo Obilići,
Durmitore, je l’ ti žao što se Lovćen opjevao,
ne, neka ga, nek’ se pjeva, zasluga je Njegoševa
Ko se stidi ove pjesme, zaigrati oro ne smije,
ko se stidi porijekla, vazda rđa dovijeka
Čuveni citati iz „Gorskog vijenca“
Najpoznatiji citati iz „Gorskog vijenca“ ostali su kroz istoriju upamćeni kao neprevaziđene misli i najumnije reči jednog velikog mislioca.
Prisetimo se nekih od njih…
- Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom..
- Tvrd je orah voćka čudnovata, ne slomih ga, al’ zube polomi!
- U dobru je lako dobro biti, na muci se poznaju junaci!
- Svoj svojega nikada puštat’ neće, razluči sa zemlja na plemena, krvava se isklati plemena…
- Nema dana bez očnoga vida, niti prave slave bez Božića!
- Ćud je ženska smiješna rabota! Ne zna žena ko je kakve vjere, stotinu će promijeniti vjerah da učini što joj srce žudi.
- Muž je branič žene i đeteta, narod je branič crkve i plemena, čest je slava, svetinja i narodnja..
- Pokoljenje svakoji svoje breme nosi!
- Budale su sa očima slijepe, koje vide, a zaludu vide; trebaju im za proste potrebe ka ostaloj životini.
- Strah životu kalja obraz često.
Da li je česnica slana ili slatka? Šta se sve stavlja u nju?
Preuzmite android aplikaciju.
