Predavanje Ognjena Karanovića na temu „ISTORIJA NDH OD 1942. DO 1944. GODINE: SRPSKO-HRVATSKI ODNOSI U DRUGOM SVETSKOM RATU“ možete pogledati 25. novembra u 18 časova na Jutjub kanalu KCNS.
Vlada NDH je bila sastavljena od istaknutih prvaka ustaškog pokreta, od kojih je deo pripadao domovinskoj grupi, a deo ustaškoj emigraciji.
Na čelu Vlade bio je Ante Pavelić koji je, kako to formuliše Matković, „obnašao i dužnost šefa države s titulom Poglavnika, koju je imao i u emigraciji kao osnivač i vrhovnik ustaške emigrantske organizacije. To je upućivalo na tijesnu povezanost, odnosno jedinstvo državne vlasti i ustaške organizacije. Pavelić je kao šef države i vlade donosio sve važnije odluke u vanjskoj i unutarnjoj politici NDH, imenovao i razrJešavao sve visoke ustaške dužnosnike. Kao poglavar države, Pavelić je bio i vrhovni zapovjednik oružanih snaga. (…) Kako država nije imala predstavničkog zakonodavnog tijela (parlamenta), sve zakone i zakonske odredbe donosio je i potpisivao Poglavnik. Istina, tokom 1942. godine Pavelić je pokušao da ustanovi kvazipredstavničko telo – tzv. Hrvatski državni sabor, u koji su, saglasno poglavnikovoj „zakonskoj odredbi“, ulazili: (1) hrvatski narodni zastupnici poslednjeg saziva hrvatskog Sabora iz 1918. godine; (2) hrvatski narodni zastupnici izabrani na izborima u Kraljevini Jugoslaviji 1938. godine; (3) članovi Veća bivše Hrvatske stranke prava izabrani 1919. godine; (4) doglavnici, poglavni pobočnici i poverenici u Glavnom ustaškom stanu Hrvatskog ustaškog oslobodilačkog pokreta i (5) dva predstavnika nemačke nacionalne manjine.”
Hrvatski državni sabor zasedao je samo tri puta, a onda ga je Pavelić raspustio krajem 1942. godine.
Zakonodavna vlast je, dakle, sve vreme bila u rukama poglavnika, te se Hrvatski državni sabor uopšte ne može porediti sa slovačkim Snemom, ma koliko jednopartijski karakter slovačke Narodne skupštine limitirao njen značaj i ma koliko široka bila ovlašćenja izvršne vlasti u donošenju uredbi sa zakonskom snagom.
Preuzmite android aplikaciju.
