Početna > Biznis
Biznis

Nova tehnologija prerade jadarita testirana u Australiji

Deo stanovnika poslednjih dana protestuje u pojedinim gradovima Srbije, između ostalog i zbog straha da bi, kako ističu, potencijalni način odlaganja otpada na deponiju nakon mogućeg početka eksploatacije jadarita mogao da ugrozi izvore pijaće vode, zagadi zemlju i vazduh.
Foto: Unsplash/divineproductions

Nacrti studija o proceni uticaja na životnu sredinu projekta „Jadar” pokazuje da stvari ipak stoje drugačije.

Koliko je to ubedljivo za protivnike ovog projekta i da li žele da čuju struku ili ne, sasvim je druga stvar, ali sve što je do sada urađeno (a mnogo je toga) potvrđuje da je deponija na koju bi se odlagao otpad projektovana s više slojeva zaštite.

„Drenažni sistem ima zadatak da sve potencijalne procedne atmosferske vode – drugim rečima kišnicu koja bi na prostoru deponije ponirala kroz odloženi materijal – sakupi i spreči njihovo prodiranje. Odnosno da spreči prodiranje i spiranje zagađivača u zemlju, tako da se sa tog stanovišta procenjuje da nema razloga za brigu”, kaže Aleksandar Cvjetić, redovni profesor na Katedri za zaštitu na radu i zaštitu životne sredine Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu.

Budući da ste učestvovali u izradi Studije uticaja na životnu sredinu „Rio Tinta”, šta znači kada kažete da je s aspekta zaštite životne sredine moguća eksploatacija i prerada litijuma na ekološki prihvatljiv način?

Hteo bih da naglasim da je reč o nacrtima studija u vezi s projektom „Jadar”. Zadatak studija je bio da izvrše procenu da li i u kojoj meri projektovana tehnička rešenja u okviru projekta „Jadar” mogu uticati na životnu sredinu i zdravlje ljudi. Na osnovu više desetina hiljada analiza, modela, proračuna i eksperimenata, zaključak više od 100 nezavisnih stručnjaka jeste da se ovaj projekat može izvesti bezbedno, odnosno ekološki prihvatljivo, kako po ljude, tako i po životnu sredinu, i u skladu sa zakonima Srbije i EU. Studije pokazuju da je, suprotno svemu što godinama slušamo, procena da proces eksploatacije i prerade rude ne bi imao uticaj na postojeće i planirane izvore pijaće vode, ne bi širio sumporna isparenja i ne bi uništio biljni i životinjski svet u okruženju projekta, odnosno da se rizicima eksploatacije i prerade litijuma može odgovorno upravljati i da je moguć suživot rudnika, poljoprivrede, turizma i drugih delatnosti kojima se ljudi u tom kraju bave.

Da li se zna kako će izgledati otpad od prerade?

Proces je temeljno testiran u Australiji, tako da se tačno zna kako bi izgledao otpad. Studijama je analiziran njegov uticaj na životnu sredinu i to je dobar primer kako u toku izrade ovih procena često dolazi do unapređenja tehničkih rešenja. Naime, prvobitno je bilo predviđeno da se otpad odlaže u tečnom obliku ali je kasnije razvijeno naprednije rešenje sa sabijenim, suvim otpadom, koje ima višestruke prednosti i manji uticaj na životnu sredinu i stanovništvo.

Dalje, deponija je projektovana sa više slojeva zaštite, između ostalih bentonit glina i razni eko (sintetički) materijali i zaštitne folije. Povrh svega, treba dodati i drenažni sistem, koji ima zadatak da sve potencijalne procedne atmosferske vode, drugim rečima kišnicu koja bi pala na prostoru deponije i ponirala kroz odloženi materijala, sakupi i spreči njeno prodiranje, odnosno spiranje zagađivača u zemlju, tako da se sa tog stanovišta procenjuje da nema razloga za brigu.

Grčki farmeri: kozja kuga neće zaustaviti proizvodnju fete

Preuzmite android aplikaciju.