Procenjuje se da oko 350.000 ljudi u Srbiji danas živi sa poteškoćama sa sluhom. Koliko smo svesni problema sa kojima se takve osobe susreću i kako izgleda život bez zvuka?
Osobe oštećenog sluha ne mogu da razumeju izrečeno, te se iz tog razloga upotrebljava znakovni jezik koji koristi manuelnu komunikaciju i govor tela da prenese značenje, naspram akustički prenetih obrazaca. Kako je to maternji jezik, važno je da ima tumača. U Srbiji prevodioca nema dovoljno, većinom su to deca roditelja oštećenog sluha jer se sa znakovnim jezikom susreću pri rođenju. Zato su važne i edukacije kako najmlađih, tako i odraslih ljudi koji nemaju problema sa sluhom.
„Obuka je trajala tri meseca. To je obuka za vaspitače za upoznavanje osnovnih znakovnih pojmova, ali uporedo sa obukom mi smo radili bojanku na znakovnom jeziku koja se koristi u predškolskim ustanovama. Tako da se deca već u najranijem detinjstvu susreću sa znakovnim pojmovima“, rekla je Jadranka Raletić, sekretarka Saveza gluvih i nagluvih.
Ove godine se navršava 10 godina od uvođenja Zakona o upotrebi znakovnog jezika, no pored nedostatka prevodioca, osobe oštećenog sluha susreću se i sa drugim problemima.
„Obično je to nerazumevanje od strane čujućih, jer oni su senzorni invalidi i nisu prepoznatljivi u društvu. Osobe oštećenog sluha su radno sposobne, voze auto. Vi kada vidite osobu oštećenog sluha ne znate dok ne stupite u kontakt sa njom da ona ne čuje. Oni dok ne čuju ne razumeju“, dodala je Raletić.
Dok je za učenje osnova potrebno tri meseca, postati prevodilac zahteva više vremena i naprednije nivoe znanja, na čemu će Savez gluvih i nagluvih Vojvodine raditi kroz dobijanje akreditacije i dalje projekte. Za to vreme, ono što je važno jeste empatija, kao i inkluzija osoba oštećenog sluha u svim sferama društvenog života.
OD DANAS DO 20. APRILA U LIKOVNOM SALONU KCNS Izložba umetnika iz Meksika i Srbije
Preuzmite android aplikaciju.
