Početna > Sport > Automoto
Automoto

„Grazie Vale!“

Konačno je došao kraj.

Doktor. Reč nastala od latinskog „docere“, što znači učiti, poučavati, obučavati, pa je razumljivo zašto je u starom Rimu značila „učitelj“. U srednjem veku, na visokim školama i univerzitetima, značenje reči „doktor“ prešlo je u najviše zvanje u nauci, što ta reč i danas znači. Ipak, reč „doktor“, kao lična imenica, označava i jednog čoveka.

Valentino Rosi bavi se motociklizmom kao „Doktor“ dugih 25 godina. U početku, možda prepotentno pod takvim nadimkom, ali nakon svih uspeha koje je ostvario – definitivno ne. U prethodnom tekstu postavljeno je pitanje – kada je pravo vreme za njegovu penziju?

Valentino je na vanrednoj konferenciji za medije odlučio da odgovori baš na to, a vreme za penziju je kraj ove sezone. Najstariji aktivni MotoGP vozač rešio je da je ove sezone vreme da odvozi svoje poslednje krugove u šampionatu i parkira motocikl.

Koliko god je bilo očekivano da čovek od 42 godine napusti MotoGP šampionat, kada je Rosi u pitanju, ta odluka izaziva nevericu.

Rosi se profesionalno bavi trkama dvotočkaša od 1996. godine. Aktuelni šampion MotoGP kategorije Đoan Mir rođen je 1997, a trenutni lider ovosezonskog šampionata Fabio Kvartararo rođen je 1999. godine.

Njih dvojica, kao i mnogi drugi, ne znaju kako to izgleda MotoGP bez broja 46. Kada su pogledali svoju prvu Veliku nagradu, bio je tu, sada kada su je osvojili, ili se bore za titulu, on je još uvek tu, sa njima na stazi.

Pobedili su ga, brži su, ali još uvek im je idol.

„Teško je poverovati (da ide u penziju), znate, već je bio dvostruki šampion kada sam se ja tek rodio. Legenda je, još uvek je moj idol, prosto nemam reči kojima bih ga opisao“, rekao je Kvartararo, koji ga je zamenio u fabričkoj ekipi Jamahe.

„Kada pričate o motociklima sa nekim ko ne zna ništa o njima, on zna samo za Valentina Rosija, a to znači nešto“, kaže Žoan Zarko.

„Privilegovan sam što sam mogao da se trkam uz njega… Biće veoma teško „ponoviti Valentina Rosija“ još jednom u istoriji ovog sporta“, bio je komentar šampiona Đoana Mira.

„Valentino. Više od ikone, više od legende. Na kraju krajeva, on je moj idol, referentna tačka od kad sam imao tri, četiri godine“, reči su Maverika Vinjalesa, doskorašnjeg timskog kolege „Doktora“.

Kada su komentari rivala sa staze ovakvi, svi ostali su suvišni.

Ipak, nijedan sportista ne bi bio tu gde jeste bez navijača. U prethodnom tekstu, poredio sam Rosija sa Mesijem i Ronaldom, ali to nije to. Fudbal je bio veoma gledan sport i pre te dvojice, dok je MotoGP dobio potpuno novi život dolaskom Rosija.

Brzo je skrenuo pažnju na sebe. Dve titule u nižim kategorijama, dolazak u MotoGP i titula u prvoj sezoni. Tada je on bio zaštitno lice Repsol Honde. Ubrzo se prešlo sa agregata od 500 kubnih centimetara, na one od 1000, a on je nastavio da osvaja titule.

Delovalo je da je nepobediv, jer je u tom momentu tako i bilo.

Njegov sunarodnik i rival Maks Biađi smatrao je da rezultati nisu do Rosija, već do Honde. Predstavnici Honde su se u nekim nastupima služili istom logikom, što je Valentinu jako zasmetalo. Krajem te 2003. godine odlučio je da ne trpi takve komentare i potpisao je za Hondinog rivala – Jamahu. Dotadašnji vozač Jamahe, Biađi, prešao je u redove Honde.

Ishod je bio isti, Rosi je ponovo bio šampion, motocikl koji vozi bio je doslovno samo prevozno sredstvo.

Takav scenario zasigurno će povećati nečiji ugled, a pomaže što je pored te, u MotoGP osvojio još šest titula.

Uvek ga je bilo lako uočiti – specifična kaciga, žuti broj, žute rukavice i čizme. Cela Italija bila je na nogama, nije ih bilo briga što domaći Dukati ne može „da se sastavi“.

Stvoren je kult ličnosti.

Ali nije to politika, već sport. Ne postoje kampanje, ne postoje ucene. Navijači nemaju korist, podržavaju vas jer to iskreno žele, poštuju vas jer zaslužujete, svaka emocija je iskrena, jer ne postoji drugi razlog da do nje dođe.

Jedan kliše je i ta italijanska romantika koja definitivno postoji. Nije ih sramota, a često i obožavaju da budu strastveni zbog bilo čega, a naročito sporta. Muđelo je zbog takve atmosfere dobio epitet „svetskog prvenstva“, najvažnije trke u MotoGP kalendaru.

„Doktor“, na latinskom „učitelj“, živi i tu ulogu. Njegova „VR46“ akademija vozača najveći je „proizvođač“ italijanskih talenata na dva točka. Trenutno od 22 MotoGP vozača, čak četiri su proizvod Rosijeve akademije. Banjaja, Morbideli i Bastijanini u „kraljevsku“ klasu stigli su kao šampioni Moto2 kategorije, tako da nije reč o momcima koji „popunjavaju broj“. Naredne sezone broj vozača na koje je Valentino imao direktan uticaj biće još veći, jer će zajedno sa Dukatijem Italijan oformiti svoj MotoGP tim.

Patetično ili ne, jedan Rosi će se teško ponoviti. Nije stvar u rezultatima, Đakomo Agostini je osvojio 15 titula, nešto što je možda i potpuno nedostižno. Mark Markez nije daleko, za razliku od Rosija, zbog broja 93 cela Španija je na nogama.

Oni koji su gledali i koji poznaju MotoGP bez žutog broja 46 već su premašili tridesetu, a većina ima i decu. Ako želite da vam neko prepriča čitavu eru koja je prethodila Rosiju, možda ćete morati da se obratite osobi sa unucima. Toliko dugo se ovaj čovek bavi motociklizmom.

Ipak, svemu dođe kraj.

Valentino se od naredne sezone više neće trkati na motociklu.

Rešio je da mu je dosta, postigao je sve.

Najveći uspeh uz titule mu je, kako sam kaže, to što su ljudi zbog njega aktivnije počeli da prate motociklizam.

Sledeće sezone namerava da se takmiči u automobilističkim trkama, još ne zna gde, ali siguran je da će tako biti.

„Ja sam trkač, za ceo život.“
– Valentino Rosi

Grazie Vale!

Autor: Lazar Savić

Preuzmite android aplikaciju.