Stranka prava, Pravaši, čiji je osnivač bio dr Ante Starčević sinonim su za politiku hrvatskog istorijskog i državnog prava, sa ključnom sastavnicom nepriznavanja i potpunog negiranja postojanja Srba u Hrvatskoj i Slavoniji.
Ovakva politika koju će formulisati i uobličiti Starčević, nastaviće njegovi naslednici u samoj stranci i njenim mnogobrojnim frakcijama, ali po svojoj suštini ova politika imaće mnogo širi okvir i podršku u funkcionisanju hrvatskih političkih elita u dužem periodu.
Sam Ante Starčević bio je rodom iz okoline Gospića, a školovao se u Zagrebu (gde je studirao filozofiju i teologiju), i Pešti (gde je doktorirao).
Vrlo brzo je postao aktivan u Ilirskom pokretu, pa je objavljivao neke od svoje od svojih tekstova u Gajevoj Danici. Posle Bečkog književnog dogovora 1850, postaje vrlo brzo ogorčeni kritičar, i prvi put otvoreno i nekritički piše protiv Srba.
Dodajmo tome podatak da je 1851, tražio mesto profesora na Beogradskom Liceju, a kada je odbijen 1852, počinje polemiku sa tzv Srbima, napadajući beogradske novine besprizorno, tako da je sam Gaj bio prinuđen da uputi izvinjenje.
Mnogo perfidnijem i iskusnijem Ljudevitu Gaju, koji je nastupao na sličnim načelima istorijskog prava, ovakav nastup Starčevića u tom momentu nije odgovarao.
Na zasedanju Hrvatskog sabora 1861, počinje sa zagovaranjem svoje verzije ideje hrvatskog državnog i istorijskog prava, nedeljivosti hrvatskih zemalja i pravom Hrvata na samoodređenje.
Njegova načelni plan je bio prekid saradnje sa Peštom i Bečom i samostalna Hrvatska.
Tokom zasedanja Hrvatskog sabora 1865, prekida saradnju sa Štrosmajerom i Mažuranićem, jasno i glasno napadajući ideje Srba u Hrvatskoj.
U tom momentu učeni biskup Josip Juraj Štrosmajer je u daleko širem opsegu pokušavao da u krugovima bečkih i peštanskih elita, nađe povoljnije rešenje za hrvatsko pitanje, pa mu ovakvi ishitreni i glasni nastupi dr Starčevića nisu imponovali.
Sam Štrosmajer ostao je nepokolebljivi pristalica ideje hrvatskog državnog i istorijskog prava, što se kasnije nebrojeno puta dokazalo, pored deklarativnog jugoslovenstva koje će koristiti kao političku platformu u pregovorima sa knezom Mihailom 1865-1866.
Vrlo slično radio je i Ivan Mažuranić, kasniji ban, čija školska politika će biti posebno teška i problematična za pokušaje rešavanja crkveno-školske autonomije Srba u Hrvatskoj i Slavoniji.
Starčević će u narednim godinama kivno pisati i o Štrosmajeru, Mažuraniću i Gaju…
Ipak njegove reči, postepeno su ulazile na hrvatsku politički scenu i decenije pravaške politike daće svoje konkretne rezultate, posebno u narativu da su Srbi niži narod, da je sam naziv Srbi potekao od latinskog naziva na roba, da su Srbi ustvari potekli od Tribala, da su skloni svakovrsnim zločinima, a ovakve reči samo su podgrevale mržnju hrvatskih širih slojeva i najposle elita prema Srbima u Hrvatskoj.
U svojim tekstovima Ime Serb (1867) i Pasmina slavnoserbska u Hrvatskoj (1878), koji obiluju rasističkim i šovinističkim tvrdnjama na račun Srba, uobličio je ideologiju koja je pozivala na obračun sa Srbima, negirala njihovo postojanje, i u manjoj ili većoj meri optuživala Srbe za sve probleme koji su snašli Hrvate.
Na sličan način karakterisao je i Jevereje. Rečenice kao što su Narod hervatski neće terpiti, da ta sužanjska pasmina oskvernjuje svetu zemlju Hervatah…
Židovi su manje škodljivi nego Slavosrbi. Jer Židovi gledaju samo za se i za svoje… a Slavosrbi su uvek samo za zlo: ako ne mogu sebi pribaviti korist, oni gledaju da naškode dobroj ili pravednoj stvari, ili onim koji su za nju…delić su epiteta i tvrdnji koje je iznosio Starčević.
Žestok polemičar, beskompromisan borac za hrvatsku političku misao, ostavio je mnogo dublji trag u politici državnog i istorijskog prava, a njegove tvrdnje da Srbi ne postoje, da su oni pravoslavni Hrvati, da Hrvatska država treba da zauzme Bosnu i Hercegovinu i sve prostore do Timoka, postaće okosnica politike koja će nekoliko decenija kasnije dovesti do Genocida nad Srbima u NDH…
Nastaviće se…
Autor: Prof. dr Goran Vasin
Stavovi izneti u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Prethodni autorski tekst Gorana Vasina možete pročitati ovde:
Preuzmite android aplikaciju.
